|
Fotografija
ubija ljude,
ona nije sredstvo koje nas čini vernim stvarnosti,
već način da gradimo nešto što ja nazivam iluzija,
dvojnost u pogledu na svet...
Ja sam veoma zainteresovan za fotografiju,
ona je najsavršeniji oblik iluzije. Fotografija je
pomalo nalik na smrt, likovi u njoj ostaju zarobljeni puput miševa
u klopci,
očajni, bez budućnosti
i bez prošlosti.
Tadeusz
Kantor
7.
februar 2005, 18h
Otvaranje izložbe
POZORIŠTE TADEUŠA KANTORA,
Fotografije Romana Martinisa
9
februar 2005, 18h
NASLEĐE POZORIŠTA TADEUŠA KANTORA, razgovor
Učestvuju:
Jovan Ćirilov, Boro Drašković, Borka Pavićević, Andžej Sapija i
Malgožata Vježbicka
Tokom
izložbe će biti prikazani dokumentarni filmovi o radu Tadeuša Kantora
poljskog reditelja Andžeja Sapije.
Izložba je otvorena radnim danom od 12h do 20h.
Susret
Tadeuša Kantora i slikara Ahilea Perilija u leto 1968 omogućio je
početak internacionalne odiseje velikog poljskog umetnika. Usledio
je poziv na pozorišni festival “Premio Roma” na kom je nagrađen
prvom nagradom i to za adaptaciju njegovog tada aktuelnog “hepeninga”
VODENA KOKA. Fotografija na ovoj izložbi predstavljaju verovatno
sve što je ostalo od tog izvođenja. Njegov sledeći komad, LEPOTANI
I RUGOBE, osvojio je nagradu u Rimu 1974. godine. Izložene fotografije
su neki od poslednjih fotografskih dokumenata koji su sačuvani do
danas.
Ova dva rada doneli su Kantoru međunarodno priznanje. Njegovo remek-delo,
MRTVI RAZRED, svrstalo ga je u red najvećih umetnika XX veka.
Izložba,
koju čini 200 fotografija Romana Martinisa, pokriva gotovo čitav
opseg pozorišnog rada umetnika Tadeuša Kantora. Do sada, ona je
bila predstavljena u Torinu i Salernu. Početkom 2003. godine njome
je otvoren pozoriši festival “Nafta” u Poznanju, dok je iste jeseni
postavljena u Krakovu, u Krikoteci (Cricoteca), u prostoru u kom
je Kantor radio. Kolekcija fotografija je nazvana najkompletnijim
pregledom u smislu dokumentarnih i likovnih kvaliteta. Istoričar
fotografije Šarl Anri Favr (Charles Henry Favrod) nazvao je ovu
kolekciju “najizuzetnijim pregledom jednog pozorišnog opusa ikada
urađenim”.
Organizacija
UNOPS Program Grad Gradu i Centar za kulturnu dekontaminaciju u
saradnji sa Ambasadom Republike Poljske u beogradu i Italijanskim
kulturnim centrom u Beogradu.
Štampaj
|