TRANZICIONA
PRAVDA U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI
Zadatak kolektivnog sećanja i figure poricanja sporne prošlosti
Beogradski
krug i Centar za kulturnu dekontaminaciju pokreću seriju međunarodnih
seminara pod jedinstvenim naslovom - temom: Tranziciona pravda u
bivšoj Jugoslaviji. Prva u nizu od šest sesija: «Zadatak kolektivnog
sećanja i figure poricanja sporne prošlosti», biće održana u Beogradu
i Zagrebu, u periodu od 26. do 30. decembra 2004 godine.
U
fokusu seminara se nalazi pitanje o uslovima i mogućnostima tranzicione
pravde u bivšoj Jugoslaviji, kao i pitanje uspešnog savladavanja
teške, i u moralnom pogledu, uznemirujuće prošlosti. Danas je postalo
jasno da osporavanje kompromitovane prošlosti produžava međunarodno
izgnanstvo i unutrašnju agoniju na svim stranama. Otvoreno suočavanje
sa krivicom i (samo)odgovornošću predstavlja bitan preduslov ponovnog
sticanja moralne suverenosti bez koje građanska suverenost ne može
merodavno da funkcioniše.
Na
seminaru će učestvovati brojni stručnjaci iz područja političkih
i pravnih nauka, kao i sociolozi, filozofi, psiholozi i antropolozi.
U okviru posebnih sesija će nastupiti ugledni predstavnici nevladinih
organizacija,
aktivisti mirovnih i feminističkih grupa i zagovornici ljudskih
i manjinskih prava. Na seminaru ćemo problematizovati istoriju dosadašnje
recepcije tranzicione pravde na prostorima bivše Jugoslavije; nastojaćemo
da pokažemo da međunarodni standardi tranzicione pravde ne predstavljaju
nikakav zatvoren pravno-politički model, već otvoren normativni
orijentir za uspešno prevladavanje nagomilanih problema koje smo
nasledili iz nedavne prošlosti.
Pozivamo
sve građane koji imaju dovoljno informacija i znanja kako bi znali
da je najbolje da ništa ne znaju, da nam se priključe. Svima je
jasno da živimo u tabuiziranim političkim zajednicama koje su razapete
izmedu osećanja krivice, sramote i nacionalne lojalnosti. Politička
inertnost i moralna tupost simptom su neuspelog oslobođenja od kompromitovane
prošlosti koja je oštetila samopoštovanje brojnih generacija. Stoga
je prvi korak u političkom oslobođenju emotivno ranjivih zajednica
da se odvažno suoče sa kolektivnim sećanjem. Naši seminari stoga
trebaju da ukažu na različite forme i strategije poricanja loše
prošlosti kako bi sprečili da ona ne ovlada našom budušnošću. Dobro
je poznato da potencijali demokratske
kulture, između ostalog, uključuju rad žalosti i kajanje zbog nepravdi
počinjenih u prošlosti. Priznanje, a ne poricanje, žalost a ne prkos,
kazna a ne revanšizam, predstavljaju neophodan pred-politički korak
na dugom putu iskrenog prevazilaženja poražavajuće prošlosti.
Štampaj
|